Maksimović Desanka
BIOGRAFIJA
Biografija je urađena na osnovu Hronološkog pregleda života i dela Desanke Maksimović na: Zadužbina Desanke Maksimović.
Desanka Maksimović je rođena 16. maja 1898. godine u Rabrovici kod Valjeva. Otac Mihailo je bio učitelj u osnovnoj školi, a majka Draginja je bila ćerka sveštenika. U Brankovini je pohađala osnovnu školu, a u Valjevu završila gimnaziju. Studije uporedne književnosti, opšte istorije i istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu upisala je 1919. godine, gde je diplomirala 1923. godine.
Debitovala je 1920. godine u časopisu Misao koji su uređivali Sima Pandurović i Velimir Živojinović sa pesmama
„Jedna smrt” i „Pitanje”. U narednom periodu Desanka Maksimović postaje stalni saradnik Misli i upoznaje značajna imena naše literature toga doba: Isidoru Sekulić, Gustava Krkleca, Bogdana Popovića, Stanislava Vinavera, Rastka Petrovića. Već 1921. godine Sima Pandurović u svojoj antologiji objavljuje 11 pesama Desanke Maksimović, a iste godine ona objavljuje prvu pesmu u Srpskom književnom glasniku. U narednim godina počeće da sarađuje sa gotovo svim najznačajnijim časopisima i novinama tadašnje Kraljevine, a njene pesme će sve češće biti uvrštene u različite antologije, dok će sama postati nositeljka brojnih priznanja.
Od 1922. godine radi kao profesor, prvo u privatnoj gimnaziju u Obrenovcu, zatim kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji, zatim u Učiteljskoj školi u Dubrovniku, pa kao profesor Prve ženske gimnazije u Beogradu. Kao profesor u različitim školama radila je sve do 1953. godine kada je penzionisana u Prvoj ženskoj gimnaziji u Beogradu.
Prvu knjigu Pesme objavljuje za renomiranog izdavača Svetislavа B. Cvijanovića 1924. godine. Iste godine izabrana je za pitomicu francuskog Ministarstva inostranih dela i odlazi u Pariz gde provodi godinu dana.
Tokom dvadesetih godina objavljuje zbirke poezije, počinje da objavljuje prozu i esejistiku.
Prvu knjigu pripovedaka, koje je ranije objavljivala u periodici, objavljuje 1931. godine za Srpsku književnu zadrugu (Ludilo srca).
Godine 1933. upoznala je Sergeja Slastikova, glumca i pesnika, udala se i bila sa njim u braku sve do njegove smrti 1970. godine.
Tokom tridesetih godina objavljuje poeziju, prozu, književnost za decu i prevodi sa ruskog, bugarskog, slovenačkog. Aktivna je u PEN klubu i sarađuje sa brojnim časopisima i izdavačkim kućama.
Na početku Drugog svetskog rata je penzionisana, da bi već 1944. godine bila aktivirana i vraćena na posao u Učiteljsku školu. Potrešena streljanjem đaka u Kragujevcu 1941. godine piše prvu verziju svoje najpoznatije pesme „Krvava bajka”.
Potpisala je 1949. godine odgovor jugoslovenskih književnika sovjetskim književnicima, a povodom kampanje oko Rezolucije Informbiroa.
Krajem 40-ih i tokom 50-ih godina dosta objavljuje i poeziju i prozu (za odrasle i za decu), u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, takođe, prevodi sa ruskog (Dostojevski) i sa slovenačkog. Smatra se da je tokom pedesetih godina bila jedan od najobjavljivanijih pisaca u Jugoslaviji.
Prvi roman objavljuje 1954. godine (Otvoren prozor).
Izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti 1959. godine, a redovni član postaje 1964. godine.
Tokom 60-ih godina intenzivno piše i objavljuje. Najveći uspeh postiže zbirkom Tražim pomilovanje (1964) koja se smatra njenim pesničkim vrhuncem.
U maju 1968. godine svečano je proslavljena pedesetogodišnjica rada i sedamdesetogodišnjica života Desanke Maksimović pod nazivom Pesničko proleće Desanke Maksimović.
Prva Sabrana dela Desanke Maksimović su štampana u izdavačkoj kući Nolit 1969. godine.
Tokom sedamdesetih godina objavljuje uglavnom poeziju i književnost za decu u Jugoslaviji i u inostranstvu. Dosta putuje (Francuska, Amerika, Kanada, Norveška, Sovjetski Savez, Australija, Velika Britanija). Od osamdesetih godina pa sve do smrti Desanka Maksimović je aktivno pisala i sudelovala u književnom i kulturnom životu Jugoslavije, a njena dela se objavljuju i u drugim zemljama. Bila je gošća brojnih domaćih i međunarodnih festivala, smotri i drugih književnih događaja. Imala je poznanstva i kontakte sa najznačajnijim evropskim pesnicima i piscima. Udruženje književnika je 1984. godine predložilo Desanku Makismović za Nobelovu nagradu za književnost. U Brankovini je 1985. godine njoj u čast otvorena „Desankina škola”. U Valjevu je 27. oktobra 1990. otkriven spomenik pesništvu u liku Desanke Maksimović. Pisala je i objavljivala sve do smrti. Poslednja zbirka pesama objavljena je 1992. godine (Zovina svirala, SKZ). Iste godine i jedna osnovna škola u Beogradu dobila njeno ime.
Umrla je 11. februara 1993. godine u 94. godini u svom stanu u Beogradu. Sahranjena je u Brankovini.
Tokom života objavila je preko 50 knjiga poezije i proze za decu i odrasle. Njena dela prevedena su na mnoge jezike (nemači, bugarski, slovenački, ruski, francuski, poljski, španski, turski i dr.) i štampana su u nizu zemalja bilo kao pojedinačna, bilo kao izabrana dela. Uvrštena je u brojne domaće i strane antologije. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.
Zadužbina Desanke Maksimović je osnovana 1993. godine, a smeštena je u Narodnoj biblioteci Srbije, koja je osnivač i nosilac ove institucije. Zadužbina dodeljuje Nagradu „Desanka Makismović“ za pesničko stvaralaštvo.
U beogradskom parku Tašmajdan 2007. godine otkriven je spomenik Desanki Maksimović.
Nagrade i priznanja:
Orden sv. Save (1925)
Nagrada Cvijeta Zuzorić (1931)
Nagrada „Sedam umetnosti” (1935)
Nagrada Saveta za prosvetu i kulturu (1948)
Orden zasluga za narod I reda (1958)
Zmajeva nagrada (1958, 1973)
Nagrada „Mladog pokolenja” (1959)
Oktobarska nagrada grada Kragujevca (1960)
Orden Kiril i Metodij I reda (Bugarska, 1960)
Sedmojulska nagrada (1964)
Orden Republike sa zlatnim vencem (1968)
Orden časti (Prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSR, 1968)
Nagrada AVNOJ-a (1970)
Vukova nagrada (1973)
Specijalna Vukova nagrada (1975)
Diploma počasnog člana Matice srpske za rad u Upravnom odboru Matice i dugogodišnju saradnju u Letopisu, te za izvanredno književno stvaralaštvo (1981)
Njegoševa nagrada (1984)
Nagrada za životno delo Udruženja književnika Srbije (1984)
Zlatna plaketa grada Valjeva (1985)
Orden jugoslovenske zastave sa lentom (Predsedništvo SFRJ, 1988)
Zlatni venac Struških večeri poezije (1988)
Orden prijateljstva naroda (SSSR, 1988)
Velika plaketa Oružanih snaga Jugoslavije (1989)
Zlatni krst kneza Lazara (1990)
Orden Svetog Save (1992)
Nagrada Srpske književne zadruge za životno delo (1992)
RADOVI
Izabrana dela (prva izdanja):
Pesme. Beograd: S. B. Cvijanović, 1924.
Vrt detinjstva. Beograd: Štamparija Novosti, 1927.
Jovanka Orleanka. Beograd: Misao, 1929.
Zeleni vitez. Beograd: Misao, 1930.
Ludilo srca. Beograd: Srpska književna zadruga, 1931.
Gozba na livadi. Beograd: Misao, 1932.
Srce lutke spavaljke. Beograd: Geca Kon, 1933.
Kako oni žive. Beograd: Geca Kon, 1935.
Nove pesme. Beograd: Misao, 1936.
Raspevane priče. Beograd: Geca Kon, 1938.
Dečja soba. Beograd: Geca Kon, 1940.
Oslobođenje Cvete Andrić. Beograd: Centralni odbor AFŽ Jugoslavije, 1945.
Pesnik i zavičaj. Beograd: Prosveta, 1946.
Zlatni leptir. Beograd: Knjižara Jakšić, 1946.
Otadžbina u prvomajskoj povorci. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske, 1949.
Reka pomoćnica. Beograd: Novo pokolenje, 1950.
Otadžbino, tu sam. Beograd: Prosveta, 1951.
Vetrova uspavanka. Beograd: Dečja knjiga, 1953.
Otvoreni prozor. Subotica: Minerva, 1954.
Strašna igra. Beograd: Prosveta, 1954.
Prolećni sastanak. Beograd: Dečja knjiga, 1954.
Miris zemlje. Beograd: Prosveta, 1955.
Rosna rukovet. Beograd: Udruženje novinara Srbije „Sedma sila“, 1955.
Čobanin pčela. Beograd: Dečja knjiga, 1956.
Bajka o kratkovečnoj. Sarajevo: Svjetlost, 1957.
Ako je verovati mojoj baki. Beograd: Mlado pokolenje, 1959.
Šumska ljuljaška. Svetlost: Sarajevo, 1959.
Buntovan razred. Subotica: Minerva, 1960.
Čudo u polju. Beograd: Mlado pokolenje, 1961.
Govori tiho. Beograd: Mlado pokolenje, 1961.
Pisma iz šume. Beograd: Prosveta, 1961.
Medvedova ženidba. Sarajevo: Svjetlost, 1961.
Sunčevi podanici. Beograd: Mlado pokolenje, 1962.
Ptice na česmi. Zagreb: Mladost, 1963.
Patuljkova tajna. Sarajevo: Svjetlost, 1963.
Bela vrana. Sarajevo: Svjetlost, 1964.
Tražim pomilovanje. Novi Sad: Matica srpska, 1964.
Hoću da se radujem. Sarajevo: Veselin Masleša, 1965.
Neću ovim vozom. Zagreb: Naša djeca; Beograd: Vuk Karadžić, 1965.
Đačko srce. Beograd: Mlado pokolenje, 1966.
Ne zaboraviti. Subotica: Minerva, 1969.
Pradevojčica. Sarajevo: Veselin Masleša, 1970.
Praznici putovanja. Beograd: Slovo ljubve, 1972.
Nemam više vremena. Beograd: Prosveta, 1973.
Pesme iz Norveške. Beograd: Prosveta, 1976.
Letopis Perunovih potomaka. Beograd: Nolit, 1976.
Snimci iz Švajcarske. Beograd: Slovo ljubve, 1978.
Ničija zemlja. Beograd: Slovo ljubve, 1979.
Slovo o ljubavi. Beograd: Srpska književna zadruga, 1983.
Međaši sećanja. Sarajevo: Veselin Masleša, 1983.
Miholjsko leto. Beograd: Prosveta, 1987.
Sajam reči. Nikšić: Univerzitetska riječ, 1987.
Pesme o pticama. Beograd: Srpska književna zadruga, 1988.
Ozon zavičaja. Beograd: Književne novine, 1990.
Nebeski razboj. Beograd: Interpress, 1991.
Zovina svirala. Beograd: Srpska književna zadruga, 1992.
REFERENCE
Barać, Stanislava. 2022. „Desanka Maksimović’s Engaged Medical Novel The Open Window (1954): Tuberculosis as a Social(ist) Issue”. Slavia Meridionalis 22: 1–20.
Barać, Stanislava. 2023. „Angažovana prozaistkinja Desanka Maksimović”. U S. Šmulja, A. Marić (ur.), Radi svoga razgovora: zbornik radova u čast akademika Staniše Tutnjevića, 225–251. Banja Luka: Filološki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske; Beograd: Institut za književnost i umetnost.
Ђорђевић, Бојан. 2018. Племенита мисија или мука жива: српски књижевници као професори. Београд: Друштво за српски језик и књижевност Србије.
Konstantinović, Radomir. 1983. „Desanka Maksimović”. U Biće i jezik : u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka. knj. 5, 7–101. Beograd: Prosveta, Rad; Novi Sad: Matica srpska.
Марковић, Слободан. Ж. (прир.). 1995. Десанкини мајски разговори: Десанка Макисмовић у свом књижевном времену. Београд: Задужбина Десанке Максимовић.
Марковић, Слободан. Ж. (прир.). 2000. Десанкини мајски разговори: Дело Десанке Максимовић у токовима српске и светске књижевности. Београд: Задужбина Десанке Максимовић.
Марковић, Слободан Ж. (прир.) 2001. Десанкини мајски разговори: Проза Десанке Максимовић. Београд: Задужбина Десанке Максимовић.
Тутњевић, Станиша. (ур.). 2013. Над Целокупним делом Десанке Максимовић: зборник радова. Београд: Задужбина Десанке Максимовић
Ћосић Вукић, Ана. (ур.). 2008. Традиционално и модерно у стваралаштву Десанке Максимовић. Београд: Задужбина Десанке Максимовић.
INTERNET IZVORI
Zadužbina Desanke Maksimović
Spomen kompleks Brankovina
Desanka Maksimović na sajtu SANU
Sabrana dela Desanke Makismović: digitalno izdanje
Desanka Makismović na Laguninom sajtu
RTS: Tajne Desanke Maksimović
RTS: Beogradsko blago. Deo 1
RTS: Beogradsko blago. Deo 2
Radiovizija: Govori Desanka Maksimović
PRILOZI
- Prilog 1. Spomenik Desanki Maksimović, Valjevo. Izvor: Web
- Prilog 2. Spomenik Desanki Maksimović, Tašmajdan, Beograd. Izvor: Web.
- Prilog 3. Stara škola Brankovina 1. Izvor: www.brankovina.rs
- Prilog 4. Stara škola Brankovina 2. Izvor: www.brankovina.rs
FOTOGRAFIJA UMETNICE
- Desanka Maksimović. Izvor: Web.
ČLAN TIMA: | Jelena Milinković |
DATUM UNOSA GRAĐE: | 16. januar 2025. |