BIOGRAFIJA
Svetlana Maksimović rođena je u Novom Bečeju 1948. godine. Njeni roditelji su bili prosvetni radnici i zbog prirode posla često su menjali prebivalište, pa je Svetlana u Beograd stigla 1954. godine. Njeno interesovanje za klasičnu muziku pobudilo je svakodnevno slušanje različitih muzičkih emisija emitovanih na Radio Beogradu. Po završetku Prve beogradske gimnazije i Srednje muzičke škole „Josip Slavenski”, Svetlana upisuje Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu na Odseku za muzičku pedagogiju. Po završetku prve godine u Svetlani se probudilo veliko interesovanje za simfonijsko stvaralaštvo kompozitora Vasilija Mokranjca, te upisuje prvu godinu na Odseku za kompoziciju i orkestraciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Vasilija Mokranjca. U toku studija izdvajaju se njene kompozicije Sonata i Varijacije za dva klavira i prvi gudački kvartet Srpski gudački kvartet čiji se materijal bazira na drugom Mesijanovom (Olivier Messiaen) modusu i arhaičnim melodijama iz crkvenih stihira. Njeno interesovanje za arhaične melodije, neumske znakove i vizantijsko crkveno pojanje produbljuje se 1972. godine, kada se intenzivno bavi izučavanjem istih u Muzikološkom institutu SANU. Gudački kvartet je izveo i snimio za Radio Beograd Simfonijski orkestar RTB-a, vođen uvaženim violinistom Brankom Pajevićem. Kao još jedno značajno delo, ujedno i diplomska kompozicija Svetlane Maksimović, izdvaja se Skica za orkestar (1976–77) komponovana u tri atorska modusa. Ovo orkestarsko delo često je emitovano u okviru muzičkih emisija Radio Beograda.
Svetlana je u pomenutom periodu izlagala rad na muzikološkom skupu u Bidgošću (Poljska) u kome je ukazala na sličnosti melodijskih elemenata i „slobodnog ritma” karakterističnih za Istočno i Zapadno crkveno pojanje sa ritmovima i melodijskim formulama opisanim u Mesijanovom muzičkom jeziku. Kompozitorka je nastavila da neguje svoje interesovanje za muzikološki rad. Krajem sedamdesetih godina objavila je dva teksta o delima kompozitora Dušana Radića i Vasilija Mokranjca za biltene SANU. U časopisu Istočnik br. 3–4 (1992) štampan je, po narudžbini urednika Miodraga Pavlovića, Svetlanin tekst o Olivijeu Mesijanu.
Značajni momenti za kompozitorkino stvaralaštvo jesu pre svega susret i veliko interesovanje za Mesijanovo stvaralaštvo i moduse, kao i boravak u Bajrojtu, na festivalu Vagnerove muzike 1973. godine. S druge strane, Svetlana je imala izuzetan afinitet prema našoj duhovnoj trediciji i duhovnosti uopšte. Po završetku studija uočava se period proređenog komponovanja, uzrokovan traženjem kompozicione orijentacije, a delom i zbog pedagoškog rada u Muzičkoj školi „Stanković”.
Svetlana Maksimović odlazi u Kanadu 1993. godine. Kompozicije koje je komponovala u Kanadi dalje pokazuju njenu usmerenost ka duhovnoj i metafizičkoj strani života koja se ispoljavala i u ranijim delima kao što su: Plamen, Približavanje svetlosti i Komadi vremena u mojim rukama. Kompozicija Približavanje svetlosti izvedena je maja 1998. godine na koncertu Asocijacije žena kompozitora u sali Glen Guld pod dirigentskom palicom Garija Kuleša (Gary Kulesha). Izvođenje dela, kao i intervju sa kompozitorkom snimio je za muzički program „Dva nova sata” (Two new hours) Državni Radio (SVS) u okviru kog se predstavlja nova muzika. Ovo delo je odlukom stručnog žirija prethodno bilo poručeno kroz konkurs. Po porudžbini su komponovane i druge kompozicije kao što su: Beli Anđeo za gudače za Kinesko-kanadski festival (1997), Tužbalica za marimbu i Tam-Tam posvećene žrtvama agresije za Kristinu Huang (Christine Huang), Četiri osmaka (Four Eights) gudački kvartet (2000) u okviru „Milenijum projekta” Kanadskog muzičkog centra, Chopin za gudače za Vindzor simfoniju (2001) i Gudački trio za osvećenje crkve Svih srpskih svetitelja u Misisagi (predgrađu Toronta, 2001).
Doktorske studije iz oblasti kompozicije započela je 2001. godine, a doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Torontu odbranila je u februaru 2006. godine, kompozicijom Četiri sobe muzeja (mentor dr Ka Nin Chan). Muziku je napisala posle opsežnog istraživanja drevnih tradicija (instrumenata, forme, namene i modusa), koristivši moduse tri ulture: drevnog Egipta, crkvenih modusa Evrope i stare Kine. U toku doktorskih studija, Svetlana je održala još nekoliko muzikoloških predavanja o pluralizamu forme, elementima Grčke tragedije, posebnoj vrsti rotacionih variranja, kao i o simbolu krsta u Mesijanovim kompozicijama Kvartet za kraj vremena i Turangalila simfonija.
Dela Svetlane Maksimović izvođena su na brojnim muzičkim festivalima u Kanadi od kojih se izdvajaju: Festival žena kompozitora (tri puta), Toronto New Music festival, Vindzorski festival Nove muzike (dva puta), Kinesko-kanadski festival (1996). Takođe, dela su joj izvođena i na brojnim izdanjima Tribine kompozitora u Beogradu.
Svetlana je organizovala dva autorska koncerta u Torontu i dva u Beogradu, 2012. i 2017. godine. Njena dela izvodili su brojni eminenti ansambli i solisti od koji se izdvajaju: Composers’ orchestra, Toronto Symphony Orchestra, Windsor Symphony Orchestra, Simfonijski orkestar RTS, Gudači Sv. Đorđa, Orkestar Ljubica Marić, Trio Pokret, Trinaest gudača, Gradilište, zatim solisti Susan Haig, Gary Kulesha, Carol Fujino, Jane Medison, Paul Vidner, John Hess, Scott St. John, Stephen Clarke, Erika Raum, Boris Roman, Victor Lazarov, Konstantin Bogino, Miomira Vitas i i veliki broj renomiranih solista iz Srbije. Svetlanina dela izvodila su se pod dirigentskom palicom Mladena Jagušta, Vjekoslava Šuteja, Bojana Suđića, Radeta Pejčića i Ronalda Colmana (Ronald Zollman). Povratkom u Beograd kompozitorka se aktivno bavi komponovanjem dela za soliste i kamerne sastave, ali i dela za simfonijski orkestar poput kompozicije Refleksije koju je 2019. godine premijerno izveo Simfonijski orkestar RTS-a pod dirigentskom palicom Ronalda Colmana. Kompozitorka je ovo ostvarenje posvetila svojim kolegama preminulim u prethodnim godinama. Pored solističkih i orkestarskih kompozicija, komponovala je i kamernu muziku. Iz njenog opusa izdvajaju se kompozicije kao što su: Seni prethodnika (iz nasleđa starog Mediterana) za violinu, obobu, violončelo i harfu; Magnum mysterium (inspirisan nasleđem starog Balkana), komponovan po porudžbini trija Pokret; O mističnoj ljubavi za sopran, harfu i klavir; Jedini glas za violončelo; Vitezi muzike za violinu i violončelo; Fragmenti molitve za mir (po slikama Monea) za klavir. Kamerni sastav „Trinaest gudača” snimio je na svom CD-u gudački kvartet Komadi vremena u mojim rukama, što je ujedno i naziv samog CD-a. Pijanistkinja Neda Hofman snimila je kompoziciju Fragmenti molitve za mir koji se nalazi na njenom CD-u Aritmija.
Svetlana je aktivno učestvovala na muzikološkim skupovima i izlagala o kompozicijama Ljubice Marić (2009) i Vasilija Mokranjca (2004, 2018).
Članica je Udruženja kompozitora Srbije, Sokoja i Kanadskog muzičkog centra.
O kompozitorkinom opusu snimljene su emisije na drugom i trećem programu Radio Beograda. Donata Premeru je autorka emisija o njenom stvaralaštvu u okviru serijala „Žene kompozitori” iz deset zemalja i „Portret kompozitora – Svetlana Maksimović”. Zorica Premate je u jednosatnoj emisiji „Autogram” govorila o kompozicijama Refleksije, Skica za orkestar i o nekoliko novijih kamernih dela: Leto 2001, Seni prethodnika.
Kada govori o svijim delim Svetlana Maksimović ističe da njena muzika nastaje kao: „unutrašnji odjek promišljanja i doživljaja jednog posmatrača, učesnika i ’svedoka života’, ljudi našeg vremena i čovečanstva. Života ’ubrzavanja Sveta’ i posustajanja ljudi! Njegovog puta, izvijenog kroz brojne meandre, većeg ili manjeg prečnika, i gubitka iluzija. Ipak, sa voljom da se sve razume ne gubeći entuzijazam!”
RADOVI
Kamerna dela:
- Sonata (Sonata) za dva klavira, 1970, oko 15 min.
- Varijacije (Variations) za dva klavira, 1971, oko 14 min.
- Gudački kvartet (String quartet) snimio Srpski gudački kvartet, 1972, 22 min.
- Reminiscencija (Reminiscence) za violina i klavir, 1989, 6 min.
- Ako ikada, Tužbalica (If Ever, Mourning Soliloquy) za marimbu i tam-tam, 1999, 8 min.
- Četiri osmака (Four Eights) za gudački kvartet, 2000, 6 min.
- Noćne razglednice (Night postcards) za harfu i fagot, 2000, 6 min.
- Trio – gudački (String trio) za gudački trio, 2001, oko 6-7 min.
- Leto 2001 (Summer 2001) klavirski trio, 2001, 9 min.
- Komadi vremena u mojim rukama (Pieces of Time in my Hands) gudački kvartet, 2002, oko 13 min.
- Igre otmenosti (Courtly Dance) violina, kontrabas, klarinet, fagot, truba, trombon, ksilofon, marimba, mali i veliki bubanj, tamtam, 2003, oko 9 min.
- Na Sv. Nikolu (At St. Nicholas) za kamerni ansalmbal, 2004, oko 12 min.
- Seni Prethodnika (Shadows of Predecessors) za violinu, violončelo, obou i harfu, 2013, oko 6 min.
- Magnum mysterium (Magnum mysterium) za violinu, klarinet, kaval i klavir, 2014, oko 11 min.
- O mističnoj ljubavi II (On Mystical Love II) za sopran, harfu i klavir, 2015, oko 10 min.
- Iz Međulužja (From Medjuluzje) za violinu, flautu, obou i harfu, 2023, oko 4 min.
Orkestarske kompozicije:
- Skica za orkestar (Sletch for Orcherstra), 1977, 10 min.
- Beli anđeo (The White Angel) gudački orkestar, 1996, 9 min.
- Plamenovi (Flames), 1997, oko 9 min.
- Približavanje svetlosti (Light Approaching), gudači, flauta, 2 klarineta, truba, trombon i čelesta, 1998, 11 min.
- Chopin, gudači, 2001, 8 min.
- Četiri sobe muzeja (Four Museum Rooms), 2005, oko 16 min.
- Refleksije (Reflections), 2017–2018, oko 12 min.
Kompozicije za solo instrumente:
- Muzički Momenti (Musical Moments) za klavir, 1979, oko 7.37 min.
- Glasovi (Voices) za violinu, 2000, 7 min.
- Tri koreografske etide (Three Choreographic Etudes) za klavir, 2002, oko 8-9 min.
- Fragmenti molitve za mir (po Moneu) (Prayer for piece after Monnet) za klavir, 2018–2019, oko 7 min.
- Vitezi muzike (Knjights of music) za violončelo, 2019, oko 2 min.
- Između meseca i opustelog predela (Between the moon and a deserted place) za klavir, 2021, 6 min.
- Svetlo za mesecom (Light behind the moon) za klavir, 2022, 6 min.
Horske kompozicije:
- Vječnaja Pamjat za mešoviti hor, 2013, oko 1 min.
Solo pesme:
- Pesma (Song) za sopran i klavir, 1978, oko 5 min.
- O mističnoj ljubavi (On Mystical Love) za sopran i klavir, 2014, oko 10 min.
Objavljeni tekstovi:
- Maksimović, Svetlana. 2005. “Olivier Messiaen’s Quartet for the End of Time, Secret of Form, Movement VI”. Muzikologija 5: 307–312.
- Максимовић, Светлана. 2005. „Помаљање мелодије из одјека текстура у ‘Одјецима’ Василија Мокрањца”. У: Живот и дело Василија Мокрањца: зборник са симпозијума поводом 20 година од композиторове смрти (Београд, 14-16. децембар 2004. године), 123–128. Београд: СОКОЈ-МИЦ.
- Максимовић, Светлана. 2010. „Октоиха 1 : препознатљиво у одјеку Стравинског, „модерно“ у одјецима непознатог материјала”. У: Простори модернизма: опус Љубице Марић у контексту музике њеног времена: зборник радова са научног скупа одржаног од 4. до 7. новембра 2009, 273–285. Београд: Музиколошки институт САНУ.
Максимовић, Светлана. 1992. „Оливје Месиан”. Источник: часопис за веру и културу 1, 3-4: 223–224.
INTERNET IZVORI
- Svetlana Maksimović, Udruženje kompozitora Srbije
- Adamov, Marija. „Lepota Izosećane muzike Svetlane Maksimović”, Dnevnik, 12. 6. 2017.
- Milin, Melita. 2014. “Svetlana Maksimović”, Oxford Music Online. https://doi.org/10.1093/gmo/9781561592630.article.2270998 (Published online: 03 September 2014)
- Emisija „Iz opusa”, Treći program RTB, urednica: Ivana Neimarević, 11.01.2011,
- Svetlana Maksimović, “Fragmenti Molitve za mir”, KONCERT SAVREMENE SRPSKE KOMPOZITORKE, KS Eđšeg 12.4.2024.
OSTALO
„Vredno, i po kvalitetu odabranih dela i po interpretativnim postignućima, ali i po raritetnosti takvih vrsta predstavljanja, kakva su autorski koncerti, monografsko veče (mogli bismo ga i tako nazvati) srpske kompozitorke Svetlane Maksimović, bilo je jedno od najznačajnijih i najlepših beogradskih muzičkih dešavanja u oktobru 2012, dostojno prisustva i na Bemusu, započetom nedelju dana kasnije. (…) Prepoznatljiv lirizam i kontemplativnost izraza, izdvajaju ponuđena ostvarenja od uobičajenih ‘trendova’ muzike vremena u kome živimo.”
Marija Adamov, Dnevnik, 2012.
„Autorski koncert Svetlane Maksimović u Skupštini grada doneo je susrete sa kompozitorkom izrazite individualnosti, fluidne ekspresije, koja je u svojim delima spojila dramatiku sličnu onoj koju čujemo i u kompozicijama njenog velikog učitelja Vasilija Mokranjca, sa sopstvenim, autentičnim, nežnim, poetskim muzičkim rukopisom. Imala je izvrsne sabesednike u interpretatorima: pijanistkinji Nataliji Mladenović, koja je duboko uronila u unutrašnji, duhovni sublimat dela osmislivši svaku notu dualističkim treptajima, od upečatljivog, tragičnog naboja (čak i u silaznom nizanju skala) do potpuno prozirnih, eteričnih završetaka.”
Gordana Krajačić, 2012.
PRILOZI
PRILOZI:
-
- Prilog 1. Plakat za koncert. Simfonijski orkestar RTS-a, Koncert „Za Nevenu”
FOTOGRAFIJA UMETNICE
- Svetlana Maksimović (foto: privatna arhiva)
ČLAN TIMA: | Nataša Crnjanski, Anastasija Milićević |
DATUM UNOSA GRAĐE: | 23. 12. 2024. |