BIOGRAFIJA
Svetlana (Kresić) Savić rođena je u Beogradu 3. januara 1971. godine. Diplomirala je 1998. godine na Odseku za kompoziciju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Srđana Hofmana, a magistrirala 2006. u klasi Zorana Erića. Doktorski umetnički projekat „Soneti za ženski glas, violončelo, klavir i elektroniku”, pod mentorstvom Srđana Hofmana, odbranila je na istom fakultetu 2014. godine. Na Katedri za kompoziciju i orkestraciju Fakulteta muzičke umetnosti zaposlena je od 1999, a od 2020. je izabrana u zvanje redovne profesorke. Obavljala je dužnost šefa Katedre za kompoziciju оd 2015. do 2021. Na Interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu predaje od 2011.
Svetlana Savić je dobitnica „Mokranjčeve nagrade” za 2014. godinu, za kompoziciju Zarobljena za ženski hor i elektroniku. Takođe, dobitnica je priznanja „kompozitor godine” za kompoziciju O vukovima i vozovima u izboru časopisa Muzika klasika 2016. Tokom studija je osvojila dve studentske nagrade na Međunarodnoj tribini kompozitora (1996, 1997), nagradu fonda „Vasilije Mokranjac” 2001. godine, nagradu na Internacionalnoj letnjoj akademiji Prag – Beč – Budimpešta 2001, kao i stipendiju Vlade Republike Srbije 2002. godine. Za uspešan rad u nastavi na Katedri za kompoziciju i orkestraciju dobila je zahvalnicu Fakulteta muzičke umetnosti 2004.
Opus Svetlane Savić čine orkestarska, vokalno-instrumentalna, kamerna, solistička, horska i elektroakustička dela. Kako ističe Ksenija Stevanović, „osnovu njenog poetskog izraza čine kompozicije pisane za glas ili glasove uz pratnju instrumenata i elektroniku, počev od diplomskog rada Sirota tužna Don Huanova kći za soliste, ženski hor i elektroniku (1992) pa sve do doktorskog umetničkog projekta Soneti iz 2013, zasnovanog na stihovima Mikelanđela, Petrarke, Šekspira i Bodlera, kao i na snimcima muzike srednjeg veka i renesanse, inspirisane ljubavnom poezijom” (Стевановић 2020). Značajnije kompozicije Svetlane Savić su Sirota tužna Don Huanova kći za soliste, ženski hor i elektroniku, Quincunx za gudački orkestar, Sustineo za simfonijski orkestar, Pesme o zvezdama za ženski hor i kamerni orkestar, Re-verzije za kamerni ansambl, Zarobljena za ženski hor i elektroniku i Soneti, ciklus kompozicija za ženski glas, violončelo, klavir i elektroniku.
Njene kompozicije su izvođene na brojnim festivalima i koncertima u Srbiji, Republici Srpskoj, Austriji, Litvaniji, Belgiji, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Izraelu, SAD, Japanu, Južnoj Africi i Namibiji. Sarađivala je sa renomiranim izvođačima, ansamblima i orkestrima kao što su Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar RTS, Akademski hor Collegium musicum, BGO Dušan Skovran, Gudači svetog Đorđa, Ansambl za novu muziku, Ansambl Gradilište, Ansambl Metamorphosis, Trio Pokret, Fujita trio i drugi.
Svetlana Savić je sarađivala u realizaciji pozorišnih predstava (kao kompozitorka, orkestratorka, korepetitorka, izvođačica, pevačica i glumica) u Beogradskom dramskom pozorištu, Pozorištu na Terazijama, Ateljeu 212, Malom pozorištu „Duško Radović”. Autorka je više članaka u časopisima Novi zvuk i Muzički talas. Bila je članica Upravnog odbora Udruženja kompozitora Srbije (2002–2011), članica Saveta Sokoja, Umetničkog veća Dvanaeste i umetnička direktorka Trinaeste međunarodne tribine kompozitora. Članica je žirija za dodelu nagrade „Stevan Mokranjac” i potpredsednica Udruženja kompozitora Srbije od 2021.
RADOVI
Spisak kompozicija
- Lili Lalauna za sopran i klavir, 1990.
- Pogled na predeo slikan čajem za violončelo i klavir, 1990.
- Klinički kvartet za bariton i klavir, 1991.
- Sirota, tužna Don Huanova kći za sopran, bas, ženski hor i elektroniku, 1992.
- Quincunx za gudački orkestar, 1992.
- Sustineo za veliki simfonijski orkestar, 1998.
- Pesme o zvezdama ciklus pesama za ženski hor i kamerni orkestar, 2000.
- Solo za ženski glas, klarinet i gudački orkestar, 2004.
- Re-verzije za kamerni ansambl, 2004.
- Sa slomljenog… ostrva za mecosopran i klavir, 2005.
- D-versions za traku, 2005.
- Ekstraverzije za veliki simfonijski orkestar, 2006.
- Trans-verzije za gudački orkestar, 2006.
- Solo za mecosopran, klarinet i klavir, 2009.
- Versions fugitives za elektroniku, 2009.
- La douce nuit za violončelo, klavir i elektroniku, 2010.
- Looking on Darkness za glas, violončelo, klavir i elektroniku, 2011.
- Il tempo sensibile za klarinet, violinu i klavir, 2012.
- Soneti za glas, violončelo, klavir i elektroniku, 2013.
- Avaj pesma za muški glas i klavir, 2014.
- Tempo Mobile za klarinet, violinu i klavir, 2014.
- Zarobljena za ženski hor i elektroniku, 2014.
- leptirima i vilama za dve violine i klavir, 2015.
- Soloza mecosopran, violu i gudački orkestar, 2016.
- Treća srećaza violu i harmoniku, 2016.
- vukovima i vozovimaza mecosopran, električno violončelo, klavijaturu i elektroniku, 2016.
- Scherzoza fagot i živu elektroniku, 2017.
- Irreversible / Nepovratnoza gudački kvartet, 2018.
- Puzzle / Slagalica za flautu, violinu i klavir, 2018.
- Fantazija in Re za solo flautu, 2018.
- Bića bez lica za mecosopran, bariton, kamerni hor i gudački orkestar, 2018.
- Tempo variabile za klarinet, violinu i klavir, 2018.
- Sličice – duplikati za klavir četvororučno, 2018.
- Godzila za mecosopran i harmoniku, 2019.
- Bouncing & Rolling za kontrabas i harfu, 2019.
- Sitting & Waiting za alt saksofon i klavir, 2020.
- Solo za mecosopran, saksfon i klavir, 2020.
- SHE NAMELESS za mecosopran, alt saksofon i elektroniku, 2021.
- Orfej u glavnom gradu za mecosopran i elektroniku, 2021.
- Dve tužbalice i vokaliza za violinu i klavir, 2021.
- Quincunx revisited za klavirski trio, 2021.
- Tužbalice za klavirski trio i elektroniku, 2021.
- Tri jesenje noći za klavir i elektroniku, 2022.
- Pesme o slobodi za ženski hor i ansambl harfi, 2023.
- Noćne pesme za sopran i klavir, 2023.
- Blagi čaj vazdušni za flautu, violončelo i klavir, 2024.
Najznačajnija izvođenja (izbor)
- Tempo variabile za klarinet, violinu i klavir, Kristina á Váli (violončelo), Jóhannes Andreasen (klavir), Anna Klett (klarinet), Svetski dani muzike, The Nordic House, Tórshavn, Farska ostrva, 24. 6. 2024.
- Pesme o slobodi za ženski hor i ansambl harfi, Akademski ženski hor Collegium musicum, harfistkinje Irina Pejoska, Jelena Tutić, Jana Čubrilović, Una Dejanović, Olga Marković i Korana Čiča Potkonjak, dirigentkinja Dragana Jovanović, Kolarčeva zadužbina, Beograd, 28. 10. 2023.
- Ekstraverzije za simfonijski orkestar, SO RTS, dirigent Olivera Sekulić Barac, Kolarčeva zadužbina, Beograd, 2. 6. 2022.
- Bića bez lica za mecosopran, bariton, kamerni hor i gudački orkestar, Nataša Jović Trivić, Peter Lukan, Kamerni hor Odenburger Vokalensemble, BKO Ljubica Marić, dir. Rade Pejčić, Atrijum Narodnog muzeja, Offenes Haus Oberwart, Saal des Gymnasiums Kurzwiese Eisenstadt, Kaisersaal der Klaviergalerie Wien, Beč, Austrija, decembar 2018.
- La vita fuggue za mecosopran, violončelo, klavir i živu elektroniku, Ansambl za novu muziku Gradilište, Jerusalim, Izrael, 13. 12. 2016.
Diskografija (izbor)
- CD New Sound 125
Svetlana Savić: Re-verzije 1-6
Beograd: SOKOJ, MIC, 2005.
-
- CD 4 – Ansambl za novu muziku Gradilište
Svetlana Savić: Soneti – La Douce Nuit, Looking on Darkness, La vita fugge
Beograd: Ansambl za novu muziku Gradilište, 2013.
-
- CD Komadi vremena – Gudački kvartet kamernog ansambla 13 gudača
Svetlana Savić: Irreversibile
Beograd: Ansambl za novu muziku Gradilište, 2018.
- CD Electro voice: dela srpskih kompozitora za glas i elektroniku –Ana Radovanović, mecosopran
Svetlana Savić: Orfej u glavnom gradu
Beograd: Ansambl za novu muziku Gradilište, 2021.
- CD Vrtlog: savremena muzika za klavir i elektroniku – Neda Hofman-Sretenović
Svetlana Savić: Tri jesenje noći
Beograd: Ansambl za novu muziku Gradilište, 2021.
Teorijski radovi, eseji i razgovori (izbor)
-
-
- Савић, Светлана. 2013. Теоријска студија о докторском уметничком пројекту „Сонети”, ментор ред. проф. Срђан Хофман. Универзитет уметности у Београду, Факултет музичке уметности, Катедра за композицију.
- Савић, Светлана. 2005. „Нови звучни рецепти Дитера Кауфмана”. Интернационални часопис за музику Нови звук 26: 27–32.
- Savić, Svetlana. 2005. „The New Sound Cookbook by Dieter Kaufmann”. New Sound International Journal of Music
- Савић, Светлана. 2005. „Историја четири псовке. Иван Бркчаљић: Cutting Edge”. Интернационални часопис за музику Нови звук 26: 109–112.
- Savić, Svetlana. 2005. „The History of Four Swearwords. Ivan Brkljačić: Cutting Edge”. New Sound International Journal of Music 26: 1–4.
- Савић, Светлана. 2021. „Музика речи и реч у музици”. Музички талас 51: 18–29.
- Савић, Светлана. 2024. „Сећања из собе 33”. У: Мирјана Веселиновић-Хофман, Ивана Миладиновић Прица (ур.), Огледала: музички свет Срђана Хофмана, 283–291.. Београд: Факултет музичке уметности.
-
REFERENCE
Бркљачић, Иван. 2015. „Образложење награде Стеван Мокрањац за 2014. годину. Лауреат: Светлана Савић, композитор из Београда”. Београд: Удружење композитора Србије.
Микић, Весна. 2005. „Субверзија реверзибилности / реверзибилност субверзије : Светлана Савић: Ре-верзије 1-6 за камерни ансамбл”. Интернационални часопис за музику Нови звук 25: 55–59.
Popović, Branka. 2014. „Svetlana Savić: Soneti La Douce Nuit, Looking on Darkness, La vita fugge”. New Sound International Journal of Music 43: 157–172.
Sabo, Adriana. 2015. „Woman and/or Water: Who is Svetlana Savić’s Trapped?”, New Sound International Journal of Music 46: 169–180.
Савић, Дуња. 2021. Одлике поетике Светлане Савић сагледане на примеру електронских остварења са гласом (Сирота, тужна Дон Хуанова кћи, Сонети, Заробљена, О вуковима и возовима), мастер рад, ментор доц. др Биљана Лековић. Београд: Факултет музичке уметности, Катедра за музикологију.
Stevanović, Ksenija. 2020. „The Sound is my Personal Diary. Conversation with Svetlana Savić”. New Sound International Journal of Music 56: 1–10.
Стевановић, Ксенија. 2020. „Звук је мој лични дневник. Разговор са Светланом Савић”. Интернационални часопис за музику Нови звук 56: 1–8.
Веселиновић-Хофман, Мирјана. 2016. „Идентитетске метаморфозе узорака у циклусу композиција Сонети за женски глас, виолончело, клавир и електорнику Светлане Савић”, 263–280. У: Соња Маринковић, Сандра Додик, Драгица Панић Кашански (ур.), Владо С. Милошевић: етномузиколог, композитор и педагог. Традиција као инспирација, тематски зборник са научног скупа 2015. године. Бања Лука: Академија умјетности Универзитета у Бањој Луци, 2016.
INTERNET IZVORI
Izvođenja na YT platformi
Svetlana Savić: Ekstraverzije, Simfonijski orkestar RTS, dir. Olivera Barac, Kolarčeva zadužbina, 2.6.2022.
Svetlana Savić: Sličice-duplikati (Thumbnails-duplicates), piano duo Tea Dimitrijević – Dejan Subotić,
Atrijum Narodnog muzeja Beograd, 30.6.2019.
Svetlana Savić: Soneti, Ana Radovanović, mecosopran, Neda Hofman, klavir, Srđan Sretenović, violončelo, producent Srđan Hofman
Svetlana Savić: O vukovima i vozovima, The Construction Site Ensemble for New Music, nternational Review of Composers, Belgrade, 2017.
La vita fuggue za mecosopran, violončelo, klavir i živu elektroniku, Ansambl Gradilište, Jerusalim, Izrael, 2016.
Svetlana Savić: Il tempo sensibile, Trio Pokret, Kolarčeva zadužbina, Beograd, 4.5.2012.
OSTALO
Ксенија Стевановић: „Звук је мој лични дневник. Разговор са Светланом Савић”. Интернационални часопис за музику Нови звук, 56, 2020, 3, 4.
(segment razgovora)
Na koji način te inspiriše glas i vokalno? Čini mi se da je kod tebe u mnogo većoj meri prisutno ono ’drugo’ u glasu, magijsko i ritualno, a ne samo njegova lepota i toplina; ono čime nas glas vezuje za svet oko nas, svet često van potpune mogućnosti ljudske spoznaje, glas kao spona između materijalnog i racionalnog i onog što je osećanje, iracionalnost, sveobuhvatnost.
Glas je instrument sa kojim se rađamo i kojim možemo sve. Možemo da komuniciramo: da tražimo, dajemo, kažemo šta osećamo. Moja prva sećanja su pesme moje majke. Pevala je, zaneseno i tiho, do kraja svog života. Za svakoga koga je volela imala je posebnu pesmu. Moja je bila „Oj, jesenske duge noći“. Da li zbog te pesme ili zbog moje uobrazilje, jesenje noći su mi bile čarobne, melanholične, pune mirisa i tajni. Ranije sam komponovala noću, a kada bih se umorila, sedela sam na prozoru i gledala ulicu u magli. Glas mi je pomagao da muzici dodam značenja, da zvuk uz poeziju postane oštriji, jasniji, rezonantniji. Da brže stigne do ljudi, da ih uzbudi i provocira. Bilo mi je važno da nešto kažem onim što stvaram, valjda što sam inače prilično tiha osoba.
U pravu si, jedna od mojih omiljenih kognitivnih distorzija jeste magijsko mišljenje. I dalje verujem da je moj pijanino šaputao koje dirke da pritisnem i da je moja muzika uticala na događaje u mom životu. Za mene je pisanje muzike ritual kojim čuvam svoju sreću i zdrav razum. Kada neko vreme ne izvodim taj ritual, postajem depresivna, površna, izgubljena. To su znaci da treba da se vratim sebi i ponovo počnem da pišem. Komponovanje je ugrađeno u moj identitet, i kad ne radim, ne znam ko sam. Preostaju mi samo uloge, a one nisu dovoljne za preživljavanje. Kada ne komponujem gubim svoj glas, gubim moć da se izrazim. Ali zato, zamuckujem i zaboravljam reči u periodima kada svakodnevno komponujem – čudno…
Šta je za tebe lament? U nekim delima primećujem jednu vrstu tužbalice – žalobnog tona (na primer, Don Huanova kći, Zarobljena). Postoji u tvojim delima nešto drevno, veza sa onostranim, tako bih rekla, i to na najbolji mogući način. Kad govorim o žalobnom tonu, mislim na jednu posebnu snagu. Snaga razlučivanja života i smrti, odnosno ostavljanja onoga što više nije da to bude, da bi se bivalo dalje.
Mislim da smo na ovim prostorima epigenetski predodređeni na žalovanje. Život me je brzo ’oduvao’ od lepršavih tema. Moje dvadesete su se desile devedesetih. Već na drugoj godini studija sam komponovala solo-pesmu Klinički kvartet, sliku bolesti i umiranja jedne zemlje i njenih ljudi. Istorija se ponavlja, a bolest i smrt ne posustaju. Posebno su me rastuživale smrti životinja. Nismo mogli toliko da ih spasimo i zbrinemo, koliko su umirale po ulicama. I sama sam imala neko čudno uverenje da neću ’preteći’ u novi milenijum. Smrt kao milenijumska greška? Nije se dogodilo, ali je bilo nekoliko kriza. Mislim, život me nije dao. Valjda sam sporo trošila svoje vreme, nigde nisam žurila, ničemu se nisam nadala, nisam očekivala ništa posebno. I dalje živim od danas do danas, pogotovo sada, tokom epidemije. Često čujem mamin glas u glavi: „samo da osvanemo sutra“.
Nije da nisam pokušala da se obračunam sa smrću, na svoj način, muzikom. U mojoj diplomskoj kompoziciji (Sustineo) pratila sam Tibetansku knjigu mrtvih i polako lomila njenih sedam pečata tišine. Kao da sam nešto razumela te 1998. godine, dobila sam neku utehu. Neko vreme sam bila sigurna da se više ne plašim. Pa, prilično kratko vreme – dok nisam postala mama. Tada su se aktivirale sve moje životne teme, a najviše strahovi. I gle, vratio se strah od bolesti i smrti.
A tuga je moje ’reket’ osećanje. To sam shvatila relativno skoro, kada sam započela edukaciju iz transakcione analize. Pošto sam rano u životu dobila poruku da je ljutnja neprihvatljiva, a tuga bezopasna, tugovala sam dobar deo svog postojanja. U Sirotoj tužnoj Don Huanovoj kći (koliko tuge samo u naslovu) opevala sam još jedno svoje uverenje – „teško je, teško biti devojka”. Tada sam ’kliknula’ sa pesnikinjom Jelenom Marinkov, za sva vremena. Na njene stihove sam pisala O vukovima i vozovima, u bunilu i euforiji. Nisam mogla ljudski da se naspavam dok je nisam završila. Uvek plačem kada je slušam. I Zarobljena je napisana po istinitoj priči. Tada nisam znala da živim tu priču, ali je moja muzika govorila umesto mene. Poslednjih godinu dana uglavnom komponujem tužbalice, tugujem za mojom mamom.
Ženski glas – u tvojim delima specifičan je, ali je autentično tvoj. On izlazi iz dubina tvoje ličnosti, da tako kažem, bilo da se radi o solističkom glasu ili ženskom horu. Šta ima za tebe u tom glasu?
Ženski glas je glas prirode. To je i moja priroda, moj glas, prvo lice jednine. Ženski glas je brižan, nežan, umilan. Može se pretvoriti u krik ako treba. (Umesto što učimo decu da budu tiha, treba ih učiti da vrisnu, da se brane, da traže pomoć.) U njemu je velika snaga. Ceo svemir između uspavanki i tužbalica. Postoji nevidljivi znak jednakosti između jednog ženskog glasa i ženskog hora. Jedna za sve i sve za jednu. Mnogo smo sličnije nego što mislimo, mnogo bliže nego što izgleda. Delimo slična iskustva, radosti i bolove. Prava ženska prijateljstva sam ostvarila u drugoj polovini svog života. Svako je snažno i zlata vredno. Sve više osećam sestrinstvo sa svim ženama, povezanost, empatiju, solidarnost. Ne želim da mučim i iscrpljujem ženski glas. Ne testiram koliko može da izdrži. Pišem ono što i ja mogu da otpevam, ono što mi prija da čujem, što me zabavlja. Želim da se tekst razume i da muzika ne uplaši ljude.
Ivan Brkljačić: Obrazloženje nagrade Stevan Mokranjac za 2024. godinu, za kompoziciju Zarobljena ženski hor i elektroniku Svetlane Savić (segment)
„(…) Svetlana Savić je zrela kompozitorka koja je na našoj sceni veoma uspešno prisutna u protekle dve decenije. Svojim dosadašnjim opusom skrenula je pažnju posebno u domenu bavljenja elektroakustičkim, kamernim i horskim žanrom, i to naročito kroz kompozicije kao što su: Pesme o zvezdama, Reverzije i Soneti. Svojevrsna kulminacija Svetlaninog kreativnog majstorstva dogodila se upravo u nagrađenoj kompoziciji. Zarobljena je nastajala tokom dramatičnih dana za vreme prošlogodišnjih majskih poplava i upravo je užas tih dana uplivao u njenu muziku. Kroz sopstvene uzdahe, šuškanje i šaputanje, autorka je tražila muzički izlaz koji je vodio u spas od ličnog osećaja utapanja. Uobličena u kružnu formu podeljenu na šest odseka, sažetog, ali eksplozivnog muzičkog materijala, briljantno realizovanog sloja elektronike i pažljivo vođene deonice ženskog hora, ova kompozicija Svetlane Savić uspela je da dopre do same srži umetničke kreacije. Da na malom prostoru, sa što manje sredstava bude rečeno apsolutno sve.”
PRILOZI
PRILOZI:
- Prilog 1. Članovi ansambla Gradilište (Neda Hofman Sretenović, Srđan Sretenović, Ana Radovanović), članice ansambla LEI, kompozitori Vykintas Baltakas, Vytautas Germanavicius i Svetlana Savić, izvođenje Soneta u Viljnusu, Litvanija, 11. novembar 2015. Izvor: privatna arhiva S. S.
- Prilog 2. Svetlana Savić i članovi ansambla Gradilište (Neda Hofman Sretenović, Srđan Sretenović, Ana Radovanović), posle izvođenja kompozicije O vukovima i vozovima, Međunarodna tribina kompozitora, Velika sala SKC-a, Beograd, 8. Oktobar 2018. Izvor: privatna arhiva S. S.
- Prilog 3. Svetlana Savić i kompozitor Srđan Hofman, Beograd, 8. novembar 2018. Izvor: privatna arhiva Maje Mihić.
- Prilog 4. Svetlana Savić. Foto: Ema Savić, privatna arhiva S. S.
- Prilog 5. Svetlana Savić. Foto: Ema Savić, privatna arhiva S. S.
FOTOGRAFIJA UMETNICE
- Svetlana Savić. Foto: Ema Savić, privatna arhiva S. S.
ČLAN TIMA: | Ivana Miladinović Prica |
DATUM UNOSA GRAĐE: | septembar 2024. |