Solar Maja

Maja Solar je rođena 1980. godine u Zagrebu. Živi u Novom Sadu. Doktorirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu gde je nekoliko godina radila kao asistentkinja. Njeno polje delovanja je dvostruko, podjednako se bavi društvenom i političkom teorijom, sa jedne strane, i piše poeziju i prozu, sa druge strane. Uz to, angažovana je i na polju prevodilaštva i društvenog aktivizma.

Maja Solar je članica kolektiva Gerusija i jedna od urednica portala Slobodni Filozofski. Deo je uredništva časopisa za teorijske prakse Stvar, saradnica je Foruma Roma Srbije za koji je, zajedno s romskim aktivistima i aktivistkinjama, uredila nekoliko publikacija. Od 2007. do 2014. godine je bila deo uredništva časopisa za književnost i teoriju Polja. Bila je članica Centra za novu književnost Neolit, poetsko-političkog teatra Poetske rupe. Autorka je i učesnica performersko-poetskog programa LILITiranje (izvođenje poezije pesnikinja), te nekoliko performansa i poetskih video radova.

Od 2015. do 2020. godine prevodila je za srpsko izdanje novina Le monde diplomatique.

Od 2019. godine, zajedno sa  Žakom Lučićem, uređuje i vodi poetski podcast Puna usta poezije.

Objavila je četiri zbirke poezije Makulalalalatura (2008), Jellemzõ, hogy nem természetes (Naravno da nije prirodno, zbirka pesama na mađarskom jeziku, 2015), Bez začina (2015) i A htela sam (2022).

Dobitnica je nekoliko nagrada. Zbirka Makulalalalatura nagrađena je Brankovom nagradom (2009), a nagrađena je i na konkursu za prvu knjigu (Studentski Kulturni Centar Kragujevac). Takođe, dobila je prvu nagradu Festivala poezije Đuro Papharhaji u konkurenciji do 30 godina i bila je u užem izboru za Vitalovu nagradu. Za knjigu A htela sam dobila je regionalnu književnu nagradu Štefica Cvek i nagradu Risto Ratković, te ušla u najuži izbor za nekoliko nagrada (Biljana Jovanović, Vitalova nagrada, Branko Miljković, Vasko Popa, Milica Stojadinović Srpkinja). Na konkursu Lapis Histriae 2022, njena priča Sivilom na sivom je ušla u finale, i dobila posebno priznanje žirija.

Pesme i priče su joj objavljene u brojnim antologijama i zbornicima, kao i na mađarskom, holandskom, engleskom, nemačkom, španskom, poljskom i drugim jezicima.

Autorka je preko četrdeset naučnih radova iz društvene teorije. Uredila je, napisala autorski tekst i prevela filozofske tekstove s francuskog za knjigu Debata o luksuzu (Akademska knjiga, Novi Sad, 2018). Uredila je i napisala pogovor za knjigu Françoise Vergès Dekolonijalni feminizam (Multimedijalni institut i Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2023).

Oblasti interesovanja Maje Solar su marksizam, queer marksizam, abolicija policije, dekolonijalizam, crni feminizam, romski feminizam, teorije rada, teorije vlasništva, teorije luksuza, teorije nasilja, istorija socijalizma, Rusoova filozofija i druge.

Poetski izraz Maje Solar se menja iz zbirke u zbirku, ali bi se moglo reći da baza u svim zbirkama počiva na idejama feminizma i kritici kapitalizma (i neoliberalizma), kao i na aktivnom odnosu prema jeziku, koji neretko proizvodi jezički eksperiment. Svojim pesmama Maja Solar između ostalog „ispituje kako poezija danas može da bude društveno relevantna i ko može govoriti u ime potčinjenih i eksploatisanih? Pesme nastaju iz perspektive subjekta koji oscilira između političkog i privatnog, suočen sa beznadežnim ekonomskim i društvenim stanjem i intimnim, emotivnim osujećenostima. Pesničko Ja je nerazlučivi hibrid intelektualno-političkog i emocionalno-privatnog Ja. Prvo je pobunjeno i beskompromisno, drugo je u traženju sebe i ranjivo” (Lazičić 2018). U prilog ovom ispitivanju društvene relevantnosti književnog stvaralaštva su i junaci i junakinje njene poezije koji „dolaze iz nepregledne mase osiromašenih i obespravljenih, čije živote oblikuje nemilosrdna kapitalistička pljačka (…) Ona takođe vrši arheologiju otpora, otimajući od zaborava posebno feminističke napore u lokalnom i internacionalnom kontekstu (i) vidi našu stvarnost kao mesto neprestane borbe za dostojanstvo, jednakost i okončanje eksploatacije, pokazujući nam da je drugi svet moguć ukoliko u ovoj borbi istrajemo” (Bradić 2022). Svojom poezijom Maja Solar nastoji da objedini i izrazi svoje oblasti interesovanja pa se zbog toga njena poezija ne može tumačiti potpuno nezavisno od njenih ostalih aktivnosti, bilo spisateljskih, bilo prevodilačkih, uredničkih ili pak društveno aktivističkih. Tako da je opravdano okarakterisati njene pesme kao društveno angažovane iako zbog svoje složene idejne podloge, kao i čestih jezičkih ogleda, ona se nužno i na prvi pogled ne mora tako tumačiti. Međutim, kritika s pravom zaključuje da Maja Solar „polazi od ideja da poezija mora i formom i sadržajem biti politička, odnosno u oba aspekta mora biti subverzivna” (Lazičić 2018). Nužna posledica ovakvog pristupa stvaralaštvu jeste da njena poezija „samosvesno i programski ne želi da bude prozirna, da bude cenjena i voljena, ne zanima je da se dopadne čitaocima, nego želi da menja samu sebe, svoje čitaoce i svet u kome nastaje. Istovremeno je svesna koliko je takva promena nemoguća” (Isto).

Knjige:
Makulalalalatura. Prljavi netalentovani tekstualni terorizam. Kragujevac: Studentski kulturni centar. 2008.
Jellemzõ, hogy nem természetes. (Naravno da nije prirodno). Novi Sad: Izdavačka kuća Forum. 2015.
Bez začina. Novi Sad: Kulturni Centar. 2017.
A htela sam. Beograd: Enklava. 2022.

Pesme i priče objavljene u antologijama i zbornicima:
Regiona: Antologija regionalne ženske književnosti. Novi Sad: (Re)konekcija. 2022.
Logične pobune. Antologija savremene srpske poezije. Beograd: Laguna. 2022.
Kaos Kairos Caos. Priče/zgodbe/racconti. Umag: Gradska knjižnica Umag. 2022.
Novosadski književni bedeker. Putokazi savremene novosadske književne scene. Novi Sad: Bulevar Books. 2022.
Linije bekstva/Lines of Flight. Antologija savremene poetske i vizuelne kulture u Novom Sadu / An Anthology of Contemporary Poetic and Visual Culture in Novi Sad. (dvojezično: engleski i srpski). Novi Sad: Udruženje Mračna Komora. 2022.
Ligera Vuela la Sombra. Diecisiete poetas serbias. (dvojezično: srpski i španjolski). Madrid: VASO ROTO. 2021.
Nevidljiva zebra: novosadska ženska poezija. Novi Sad: (Re)konekcija. 2021.
TraNSporteri/TraNSzportőrök Poezija/Versek. (dvojezično: mađarski i srpski). Novi Sad: Mračna Komora & Forum. 2021.
Indeks 21: pregled novije novosadske poezije. Novi Sad: Prelom izdavaštvo. 2021.
Antologija poezije Novog Sada od 18. veka do danas. Novi Sad: Društvo književnika Vojvodine. 2021.
Dostojno jest. Beograd: BELhospice i Kontrast izdavaštvo. 2018.
Ovo nije dom. Pesnikinje o migraciji. Beograd, Novi Sad: Rekonstrukcija Ženski Fond i Bulevar Books. 2017
Cat Painters: An Anthology of Contemporary Serbian Poetry. New Orleans: Diálogos. 2016.
U mreži stih. Pjesnikinje regiona. Opatija: ShuraPublikacija. 2016.
Serce i krew. Antologija nove srpske lirike. Lublin, Poljska. 2015.
RESTART. Panorama nove poezije u Srbiji. Beograd: Dom kulture Studentski grad. 2014.
Van, Tu, Free. Izbor iz nove srpske poezije. Cetinje: OFK. 2012.
Ulaznica Srbija: Panorama pesništva 21. veka. Klagenfurt: Drava. 2011.
Iz muzeja šumova, antologija novije srpske poezije (1988–2008). Zagreb: V.B.Z. 2009.
Nešto je u igri: Zbornik nove Novosadske poezije. Novi Sad: Centar za novu književnost Neolit i Kulturni centar Novog Sada. 2008.

Bradić, Stevan. 2022. „Novi presek”. Predgovor. U: Logične pobune. Antologija savremene srpske poezije, 13–35. Beograd: Laguna.

Lazičić, Goran. 2018. Iz srca patrijarhalnog kapitalizma. (Prikaz zbirke Bez začina). Radnička komuna LINKS.

Savić, Danica. 2023. Imperativ androgina. (Prikaz zbirke A htela sam). DOMETI. Časopis za kulturu. 192–193: 186–190.

Stojmenović, Violeta. 2018. Tvrdoglave ruke. (Prikaz zbirke A htela sam). Radnička komuna LINKS.

Čitanje poezije u emisiji Vavilon.
Čitanje poezije za Darkroom (sa prevodom na engleski).
Razgovor s Majom Solar. Booksa. Maj 2023. Zagreb.
Novi Sad: književni ili sasvim obični grad. Kulturna stanica svilara. April 2023. Novi Sad.
Maja Solar u emisiji Oko Balkana.
Maja Solar u emisiji Knjigofilija.
Čitanje Žaka Lučića poezije Maje Solar u emisiji Puna Usta Poezije.
Moramo se boriti protiv fašizacije društva! Buka. Oktobar 2019.
Moramo se boriti svim mogućim sredstvima, pa čak i kada nam ta sredstva izgledaju minorna! Vox Feminae. Mart 2018.
Društvena uloga književnosti. Mašina. Decembar 2016.

Odlomak iz knjige A htela sam. Beograd: Enklava, 2022, 20–24.

*

šest krigli vode jedan crni čaj dva zelena čaja
kako da je nasamarim
povučem uzde
sporo izdahnem, šišteći
gurnem u bunar
tu lukavicu

kako da je zeznem
izmrcvarim
umjesto ona topove prema zimskom dvorcu
mojih krljušti
ja njoj grkljan
kako

izgleda da su bogovi i u ovom slučaju nešto
gadno zgriješili

neću više misliti o tome kako je ponoć blizu, a prevod nije
dovoljno odmakao, a možda neću stići do roka
napraviću kokice
pogledaću još jednog Kišlovskog

ne volim artističke filmove
ali ako treba birati između panike
i bilo kojeg filma
onda film
posle ću opet prevoditi
slušaću mrmljanje ljeta
zaboraviti koliko te košmarno želim

u stvari sam pojela kokice da ne bih zapalila

bogovi crknu od smijeha i uvuku dim do
debelog crijeva

postiđena panika
uzme oblik čučnja
da bi drugačije započela komunikaciju sa mnom
dok glumim staloženost

na ptičjem dijalektu to bi bilo kao izmaglica
na jeziku lampe to bi bilo švercovanje svjetlosti ispod stola
na ljubavničkom narečju to je momenat kada tvoje jarko crne oči
gledaju u mene tako da se onesvijestim
a usne ti se jedva primjetno skupe u algu
pa opet rašire u mornarsko popodne

onda sam naravno smotala duhan

Kada ne možeš da zaspiš, sjeti se najgorih rezanja sna. Prisilnih buđenja koje nisi htela. Onih strašno hladnih jutara, kada je hodanje kroz mrak bilo gore od svih spavalačkih neugodnosti. Zamišljaj drugačiji scenario. Ako si bila nasilno probuđena, a buđenje je uvijek nasilje, ti zamišljaj kako bi izgledalo da si tada mogla da se vratiš u krevet. U toplo. Sjeti se koliko bolno si žudela da se vratiš u topli krevet, da sanjaš mekotu platna, blizinu radijatora, šuštanja vode u cijevima, sve samo ne prokleti vjetar usred zime. Pa toga ni na planinama nema. Ma ni na Sjevernom polu. Košava je da izludiš. Bomba koja pulsira u potiljku. Reže uši. Reže čelo. Veliki vjetar réži na malecno koračanje. Mraz boli. Hodanje kroz mračno jutro. Boli. Smrzotina koju ispod čarape utiskuje školski dan gori.

I gle sad, čuješ, svaki put kada ne uspiješ zaspati ili se probudiš u ranojutarnje sate, ti se toga sjeti, svakog detalja se sjeti, svakog santimetrića bola se sjeti. Vonjavog autobusa u kojem su nabačeni ljudi-inćuni. Valunga hladnoće na svakoj stanici kada se otvore vrata, a ti si baš pored. I osjećaja dužnosti koji su ti ušrafili tako čvrsto da ustaješ čim čuješ nježni tatin glas, bez da ima potrebe da te neko raskriva, da se dere, da ti donosi alarm pod uho.

Pripitomljena si za nespavanje: pa kako se onda osloboditi nečeg tako tvrdog.

Sjeti se i srednjoškolskih izlazaka u grad. Onoga kada se svi klubovi zatvore, a ti i sestre imate još nekoliko sati do prvog jutarnjeg autobusa. U čekaonici je zimogrozno, zadimljeno, zračno-alkoholno. Hulahopke su bile za kafanu, ne za zubato svitanje. Ruše vam se glave, tresu se prozirne butine. Samo još četrdeset minuta. Dvadeset dva. Sedamnaest. Reže se san. Samo još malo do toplog kreveta i sva težina će se poravnati. Sjeti se. Vrati se. U sva obamrla jutrišta. Zgarišta za snovomučenja. Sjeti se da si sada privilegirana, sada kada sate za spavanje imaš, kada spavati zapravo možeš. A ti ne možeš, budalo. Panika okupirala nosne duplje. Pa ni sâm gerilski rat ne pomaže. Sjeti se: spavanje valja dobro uglancati. Sjeti se da sutra kod pijace kupiš oranž-crveni gerber. Doneseš mu cvijet u zubima. Iznenadiš ga.

ulazi u haustor. zgrada je mračna. hodnici su uski. ima lift. nju sablažnjava mogućnost da ostane bez zraka. iako ne može da dočeka da se popne na sedmi sprat. iako više ostaje bez daha, dok trči stepenicama. ka njemu. u cipelama je sa potpeticom. u nekoj drugoj melodrami, potpetice bi baš bile sredstvo uspavljivanja. lup lup lup lup lup lup. uljuljkujući takt pete u čičku haustorskog mraka. drhti satima, ali sada kada mu se približava počinje da oseća da joj noge sasvim otkazuju. da neće moći da se popne. ne zbog kondicije. zbog treme. svjetlo se ugasilo još na prvom spratu. ne traži prekidač. osvetljava stepenice telefonskim ekranom. tako joj je lakše. manje svjetla. manje treme. čini joj se. penje se. u beskonačni mrak. ove stepenice nemaju konca. moguće da joj se i to čini. noge klecaju. prelome se. ne može dalje. ne može da izdrži. sjedne na stepenik. na nekom spratu. čeka da se svjetlost ekrana ugasi. zavlači ruke ispod suknje. zamišlja njegov ud, krut, najkrući, da baš njegov ud zamišlja. nekoliko tona paukova uđe kroz široku suknju. histerično se uspužu prema trbuhu. paukolike nožice češljaju vulvu. meso se grči. zamišlja posebnu krivinu njegovog penisa. blagi nagib u blizini glavića, na dole. pritiska prepone preko najlon čarapa. okreće lice ka zidu. prigušuje krik. zariva jagodice pa nokte. mahnito brzo pokreće šaku. osjenči je vrelina svemira. veoma brzo svršava. zapjenuša neka potiljčna bomba. neka košava se raspukne kroz glavu. vidi svjetleće titrave jazavce u tami zgrade, možda ipak nisu paukovi. i dalje čvrsto drži zdjelično dno. u proždrljivom strujnom kolu. hoće još. hoće njega. ustaje. trči. sa sve težim nogama. sa još većim zavežljajem požude.